ZLATNA PRAVILA ZA POSTIZANJE PROSVJETARSKOG DIGNITETA

S punim pravom i velikim ponosom dijelim s vama ova zlatna pravila za postizanje prosvjetarskog digniteta iz pera mog pokojnog oca. 

Shvatili vi to ili ne!

ZLATNA PRAVILA

ZA POSTIZANJE PROSVJETARSKOG DIGNITETA

---

Davorin Trstenjak u knjizi "Nagrade i kazne", na str. 69. kaže:

"Ja mogu po duši reći da najgori učitelj najviše kazni i najviše se tuži na svoju djecu radi učenja. Komu dakle djeca neće da uče, neka najprije traži uzrok tome u sebi, pa ako ga tu nema, neka istražuje što smeta djetetu da ne uči."

Uz protekla praznička ozračja ispunjena čestitkama i željama evo vam nekoliko pravila, draga moja prosvjeto, kako da si popravite u novoj godini prosvjetarski dignitet.

Trstenjaka ne morate uvažavati jer je njega vrijeme "pregazilo". "Staromodan je". Za veliki dio učitelja nikad nije ovom knjigom bio u pravu. Većina vas nije na sreću ni čula za to njegovo djelo (isprika onima koji jesu). Reći ćete (većina) da je davno živio i više se ne uklapa u naše "moderne" pedagoške mjere i didaktičke principe.

Dakle, da postignete "dobar" učiteljski dignitet potrebno je:

• Novo nastavno gradivo što više učenicima diktirajte. Neka pišu i pišu. Tako će vam cijeli sat biti mirni a vi lako održavate red i rad.
• Nipošto im ne dozvoljavajte kod ispitivanja, utvrđivanja i provjere nastavnog gradiva da traže odgovore po udžbenicima, enciklopedijama, internetu, i svim inim nastavnim radnim materijalima.
• Učenici moraju znati ono što ste im Vi, neprikosnoveni autoritet, rekli i izdiktirali.
• Za svaki netočan odgovor, nestašluk ili bezobrazluk odmah upišite jedinicu. Neka ti nemarnjakovići u vašem predmetu imaju što više jedinica. Vi ćete biti glasoviti i u školi strah i trepet.
• Onog učenika koji vam upadne u riječ, prigovori ili Vas, ne daj Bože, ispravi, odmah bacite van iz razreda i još mu k tome dajte neopravdan sat.
• Najnemirnije i najbezobraznije ušutkavajte primjerenim pedagoškim epitetima: bitango jedna; glava ti služi samo da nosiš kapu i za šišanje; bolje da šutiš jer uvijek izvališ samo glupost; sjediš kao klada; idiote jedan, hoćeš li se umiriti.
• Ne šaljite za vrijeme Vašeg predavanja učenike u knjižnicu. Tamo će praviti nered. U enciklopedijama i inim naučno-popularnim knjigama ionako neće znati pronaći ono što mu vi diktirate. A bit će uskraćeni Vašeg toliko od srca darivanog znanja koje samo Vi možete dati.
• Ne upućujte ih da sami pronalaze i otkrivaju tolike važne činjenice i znanja. Diktirajte im. Diktirajte im pravila, zakone, kronološki povijesne godine. Sat će biti zanimljiv a u razredu će se moći čuti muha.
• Kad ispitujete za ocjenu, onako kao studente (morate ih na to pripremiti na vrijeme), ne stignete ionako više na satu ispitati do četiri pet. Ostale ušutkajte strahom od ispitivanja za ocjenu i imenik otvarajte nasumice. Pri tome moraju sve knjige i bilježnice biti zatvorene.
• Učeniku, onom zločestom, već u svibnju recite da će na kraju školske godine imati jedinicu iz vašeg najvažnijeg predmeta. Postići ćete tako Vaš željeni dignitet, autoritet, a u gradu kod susretanja neće vas od straha smjeti pozdraviti ni jedan vaš učenik.
• Ako zbog jedinice koji učenik izvrši samoubojstvo ili, ne daj Bože, na vas potegne oružje, nije svjestan bio da ste mu tom jedinicom htjeli u životu samo najbolje učiniti.
• Na kraju školske godine iz vašeg predmeta mora biti najviše učenika upućeno na popravne ispite. Pri tome ih više od polovice na popravnim ne smije uspjeti. Neka te lijene i neodgojene bitange ponavljaju razred. Pa što mari ako mu se upropasti godina života. Neka se na samom startu nauči redu i radu.
• Obavezno zakasnite na sat nekoliko minuta. Tako ćete najlakše registrirati one koji nisu za školu, jer vas nisu dočekali kako to nalaže kućni red. Na kraju sata prvi napustite učionicu. Neka redari rade red. Što vam smeta ako kolega na idući sat u kabinetu nađe rusvaj. Pa tko da tim huliganima stane na kraj.
• Što manje s učenicima razgovarajte. Izbjegavajte njihova neumjesna pitanja. Tko će im uvijek baš sve reći.
• Informacije roditeljima obavezno držite na hodnicima ili u zbornici. Pokažite roditeljima samo ocjene. Pri tome grdite tog njihovog razmaženog neotesanca. Tako ćete dobiti bolju roditeljsku suradnju i radije će Vam roditelj doći drugi put na informacije. Nemojte zaboraviti i roditelju koju lijepu uputiti. Vješti ste u dijeljenju epiteta. Zar ne?
• Na roditeljskim sastancima iznesite javno ocjene pred svim roditeljima. Iznesite i sve učeničke grijehe i nestašluke. Neka se javno osude ti njihovi hirovi i hohštapleraj te huligansko ponašanje.
• Naročito operite jezikom na roditeljskim sastancima one učenike za koje se nitko ne brine. Takvi i onako neće ništa postići u životu.
• Negativno ocjenjujte učenike u razrednoj nastavi. Pogotovo im treba dati jedinicu iz prirode i društva. Što mari ako je pozitivno ocijenjen iz hrvatskog i matematike kada ne zna prirodu i društvo.
• Treba srušiti na ponavljanje razreda i učenika u razrednoj nastavi. Neka se od rana nauči redu i radu kao i ti njegovi nemarni roditelji, a za vas će se čuti.
• Naročite uzmite na zub i red Janjevce i Letičance. Recite im da oni nisu "ni za štalu čistiti". Ako vas poradi te lijepe metafore koji od tih neotesanih i neodgojenih derana ošamari i ako ga u zaštitu uzme ravnatelj škole, onda takvom ravnatelju na glavu dovedite sve moguće inspekcije i policiju.

Prepoznate li se na kojem grafitu i ako vas učenici nakon provedene četiri godine vaše nastave prilikom susreta ne pozdravljaju, postigli ste Vaš željeni učiteljski dignitet.

---

Zar ne? Koliko je u pravu Davorin Trstenjak?!
Moji dragi kolege, učitelji, profesori. Vi prosvjetari koji radite suprotno. Da li ste kada čuli za ove riječi? O njima razmišljali? Kako opravdavate tolike jedinice na polugodištu, popravke na kraju školske godine, tolika ponavljana razreda? Upropastiti godinu života djetetu-čovjeku. Zar vas nije Boga strah?

U rubrikama iz vašeg najvažnijeg predmeta na polugodištu sve jedinice a ni jedne riječi opisnog praćenja učenika. Što mislite da liječnik ne pogodi pravu terapiju bolesniku? Da mu svaki deseti pacijent umre nakon operacije. Zar i vi niste liječnici, terapeuti, psiholozi i psihijatri? Zar te jedinice, popravci, ponavljanje razreda nisu vaš neuspjeh. To je jedinica vašeg rada. Jeste li svjesni toga?

Zar će se uz današnje kalkulatore, mobitele i kompjutore živjeti od razlomaka, poznavanja pravopisa, dekadencije grčke filozofije ili empirijskih formula? Jeste li pokušali učenike naučiti kako da uče? PRAVI UČITELJ NE DAJE GOTOVA ZNANJA.

Istjerati nemirnog učenika iz razreda i još mu za to dati neopravdan sat!
Pa kako ste organizirali taj nastavni sat a za svaki održani sat Vam se prizna pola sata pripremanja? A knjižnica zove. Zove upravo učenike s kojima ne znate doći na kraj. Nije li bolje da ste mu dali zadatke prema njegovim sposobnostima i uputili ga u knjižnicu, školsku ili gradsku, po literaturu u kojoj će to što ga zanima pronaći?

Koliko ,dragi kolega, imaš povjerenja prema svojim učenicima? Koliko ih poštuješ? Koliko cijeniš njihovu osobnost? O, koliko si ih puta povrijedio riječima: glava ti služi samo za šišanje; sjediš kao klada; čim si zinuo znam da ćeš izvaliti glupost; bolje ti je da šutiš jer ništa pametno ne znaš reći...

Ili, molim vas lijepo, u današnjoj školi DIKTIRAJU učenicima.
Diktiraju povijest, fiziku, kemiju... diktiraju pravila, zakone i zaključke!
I u nižim razredima naše škole. Uz udžbenike i sav radni materijal oni i dalje diktiraju!

Nećete priznati, moji profesori!
Tada su vam učenici cijeli sat mirni, i s njima tako lako dolazite na kraj.
Da ste tražili da vam te vaše važne definicije i to što im diktirate sami pronađu i da ste ih uputili na grupni rad, upotrijebili moderna nastavna pomagala i sredstva, rasteretili one učenike kojima to ne ide a upregnuli buduće intelektualce i znanstvenike. A upravo njih tjerate iz razreda jer su vam najnemirniji, prave se važni, upadaju u riječ, ispravljaju vas, a time su povrijedili vaš neprikosnoveni autoritet. O, čuda li Božjega. O, prosvjeto!

Jedva čekaš da sat završi. Na zvono prvi napuštaš učionicu, koja je ostala u neredu, razbacanih klupa, preokrenutih stolica, puna smeća. A učenici vam onda ostavljaju pisane poruke po klupama, zidovima, zahodima, kulturnim spomenicima. Poruke pisane šestarima, noževima, sprejevima.

Gospodo moja! To je krik žednoga u pustinji. To je jedini način da vam iskažu svoj jad, prkos, razočarenje, nemoć, protest. Nezadovoljstvo školom i sistemom. Najviše s vama učiteljima.

Alojz Leskovar

Alojz Leskovar je rođen 29.5.1943. godine u Voći Donjoj.

Osnovnu školu pohađao je u Ruškovcu, Bereku i Ivanskoj.

Obrazovao se u Međubiskupijskoj klasičnoj gimnaziji na Šalati u Zagrebu, maturirao u bjelovarskoj Gimnaziji te diplomirao povijest i zemljopis i razrednu nastavu.

Kao nastavnik je radio u Ivanskoj, Ruškovcu, Trnovitičkom Popovcu, Gornjoj Garešnici, Bereku, Podgorcima, Klokočevcu i Rovišću a kao ravnatelj u Bereku, Rovišću i I. OŠ Bjelovar.

Izdao je tri knjige:

• Crtice iz djetinjstva (2003) monografija
• Lunjo i Kvočka (2003) monografija
• Na vrtuljku uspomena (2005) monografija

Bio je učitelj koji je ostavio duboki trag u školama u kojima je radio. Volio je djecu i uvijek je inzistirao na terminu dijete, a ne učenik. Zalagao se za školu bez ponavljača, po čemu je bio poznat u prosvjetnim krugovima.

 http://www.1osb.ims.hr/kutak/ravnatelj/index.html